Ademir Spahić je medicinski tehničar u Javnoj ustanovi Doma zdravlja Kantona Sarajevo i nastavnik na Fakultetu zdravstvenih studija Univerziteta u Sarajevu. Rođen je 08.5.1977. godine u Sarajevu. Zvanje doktora zdravstvenih nauka stekao je 2018. godine. U vrijeme pandemije Covida-19 bio je koordinator svih aktivnosti uključujući i organizaciju imunizacije. Dobio je životno priznanje 2021. godine od Komore medicinskih sestara/tehničara Kantona Sarajevo te od Ministarstva zdravstva Kantona Sarajevo zahvalnicu za izuzetan doprinos u procesu imunizacije stanovništva Kantona Sarajevo u vrijeme pandemije Covida-19 u Olimpijskoj dvorani Zetra.
O početku karijere... Prve radne dane bilježi od 16-te godine kao učenik prvog razreda Srednje medicinske škole 1993. godine. Ovu profesiju je izabrao jer smatra da je zaštita zdravlja ljudi najvrijednija stvar na svijetu. Za profesiju kojom se bavi tvrdi da je jedna od najhumanijih.
Medicinske sestre/tehničari u Bosni i Hercegovini... Obzirom da se sestrinstvo kao i ostale grane zdravstva razvijaju u smislu naučnog napredovanja, još uvijek zakonski nisu priznata zanimanja koja se stiču na Fakultetima zdravstvenih studija. Potrebno je što prije izmijeniti zakonske regulative u Bosni i Hercegovinii, jer su medicinske sestre/tehničari stub zdravstvene njege i najmnogobrojniji su u svakom zdravstvenom sistemu.
Glavni nedostaci, šta bi promijenio?! Neadekvatne plate, zakonske smjernice, neprepoznavanje profesije od strane nadležnih kao i propadanje javnih zdravstvenih ustanova radi nedovoljnih izvora finansiranja, naveo bih kao primarne nedostatke.
Manjak osoblja u pojedinim službama, te neadekvatna organizacija su ključni problemi u pogledu funkcionalnije i kvalitetnije usluge na primarnom nivou zdravstvene zaštite. Ono što bi trebao biti prioritet je funkcionisanje polivalentne zdravstvene zaštite tj. patronažne službe u Kantonu Sarajevo, koja trenutno nije na zadovoljavajućem nivou. Svakodnevno su sve veće potrebe krajnjih korisnika. Neophodna je i reorganizacija porodične ambulante, te porodične medicine prema potrebama stanovništva. Gorući problem je i reorganizacija pedijatrijske službe, u smislu funkcionisanja četiri lokaliteta, kako bi se poboljšao kvalitet usluge kao i same preventivne aktivnosti, gdje je primarna vakcinacija, koja je nažalost oko 40 % u Kantonu Sarajevu.
O odlasku medicinskih radnika iz Bosne i Hercegovine... Potrebno je na vrijeme planirati edukaciju. Smatram da je veoma važno omogućiti lakše zapošljavanje bez nepotrenih procedura, kako bi se spriječila enormna emigracija zdravstvenog kadra u druge zemlje. Vrlo važno je omogućiti bolje uslove rada medicinskim sestrama/tehničarima, veći procenat zapošljavanja, te u sinergiji sa srednjim medicinskim školama, kao i Fakultetom zdravstvenih studija, proizvoditi kadar u onom obimu koji je potreban.
Koliko je važan odnos medicinska sestra/tehničar– pacijent i medicinska sestra/tehničar – doktor? Obzirom na to da su medicinske sestre/tehničari ključni prilikom prijema pacijenata, pri obavljanju dijagnostičko terapeutskih radnji, smatram da je njihova podrška pacijentima veoma važna. Međutim, tu je i psihološka podrška medicinskih sestara/tehničara u smislu razumijevanja stanja pacijenata, toka njihove bolesti, do konačnog ozdravljenja ili poboljšanja zdravstvenog stanja. Vrlo važno je i razumijevanje pacijenata prema poslu koji obavljaju medicinske sestre/tehničari.
Kada je u pitanju odnos medicinske sestre/tehničara i doktora, oni su dio multidispilinarnog tima i kao zdravstveni profesionalci ravnopravno djeluju u timu, naravno u domenu svojih kompetencija.
Rad i uslovi tokom pandemije Covida-19... Koronavirus je bila iznenađujuća bolest koja je pogodila cijeli svijet. Za sve nas nešto novo i nepoznato. Obzirom da je primarna zdravstvena zaštita baza svakog zdravstvenog sistema, uz sve moguće nedostatke, kao jednu neophodnu reorganizaciju zdravstvenog sistema, uspjela je da odgovori svim izazovima. Naravno, uz jasan odgovor i sekundarnog i tercijarnog nivoa zaštite. Jedan od izazova je bilo nedovoljno hospitalnih kapaciteta za pacijente, tako da je u tom segmentu postojao bojazan od opcije koja se razmatrala u Kriznom štabu, da se eventualno pronalaze lokacije, gdje bi se mogle praviti improvizirane hospitalne jedinice sa pratećom infrastrukturom. Zahvaljujući mjerama koje je donosio Krizni štab i svih poduzetih aktivnosti te zajedničkim djelovanjem svih zdravstvenih ustanova uspjeli smo odgovoriti na sve izazove koje je donijela pandemija Covida-19. Istakao bih veoma dobru organizaciju u domenu vakcinacije, gdje smo u Vakcinalnom punktu Zetra vakcinisali preko 200 000 naših građana. Naknadno, terenskom imunizacijom prema velikim poslovnim subjektima, organizacijom vakcinacije u velikim tržnim centrima ali i migrantskim kampovima, doprinijeli smo da je vakcinalni imunitet steklo preko 60 % naših građana.
Važnost dodatnih edukacija za medicinske sestre/tehničare u BiH... Konstantna edukacija je nešto što treba da opstaje kroz cijeli životni radni vijek medicinskih sestara/tehničara, obzirom da u zdravstvenom sistemu i generalno u zdravstvu se razvijaju nove tehnike kao i nova aparatura koja se svakodnevno koristi. Fondacija fami je strateški partner kompletnom sestrinstvu u Bosni i Hercegovini te bih pohvalio sve aktivnosti koje su proveli do sada, kao i krucijalnu stvar za Kanton Sarajevo tj. edukaciju iz polivalentne zdravstvene zaštite – patronaže, koja vrlo brzo treba da starta u punom obimu.
Događaj iz karijere koji će uvijek pamtiti... Ono što ću uvijek pamtiti je zapravo moj rad na hirurškoj klinici tokom rata u Bosni i Hercegovini. Veoma teški uslovi za rad i opasnost po sam život je ono što će uvijek ostati u memoriji.
Poruka budućim medicinskim sestrama/tehničarima... Veoma zahtjevno, puno odricanja, puno ulaganja ali najhumanije zanimanje, riječi su koje bih uputio budućim medicinskim sestrama/tehničarima. Najradosniji budete kada direktno utječete na zdravlje stanovništva. Kada se nešto voli, spremni smo na sve, pa tako i u ovoj profesiji.
