Almedina Hukić je diplomirana medicinska sestra zaposlena u JZU Dom zdravlja Gradačac, gdje radi već 11 godina.

Početak karijere i izbor profesije... Počela sam raditi sa 26 godina. Ovu profesiju sam odabrala jer je smatram jednom od najhumanijih profesija koje postoje. Još od malih nogu imala sam snažnu želju da pomažem ljudima. Sjećam se kako sam, kao djevojčica, posmatrala ljekara u ratnoj ambulanti i tada sam, iako mala, znala šta želim biti kada porastem - medicinska sestra. Ta slika je ostala duboko urezana u meni i vodila me kroz život. Tokom karijere imala sam priliku raditi u Službi hitne medicinske pomoći, stomatološkoj službi i porodičnoj medicini, što mi je pružilo dragocjeno iskustvo i širu sliku o potrebama pacijenata u različitim segmentima zdravstvene zaštite.

Kako izgleda jedan Vaš radni dan? Svaki radni dan je drugačiji, ali uvijek počinje istim osjećajem - spremnošću da pomognem onima kojima je to potrebno. Dan je ispunjen radom s pacijentima, njihovim brigama i strahovima, ali i osmijesima kada im pomognemo da se osjećaju bolje. Nema dva ista dana i upravo to čini ovaj posao posebnim i vrijednim.

Šta Vam je najteže bilo kada ste počeli raditi kao medicinska sestra, a šta Vam je danas najlakše?  Na početku mi je bilo najteže naučiti kako da se emotivno nosim s bolom i patnjom drugih ljudi, a da pritom ostanem profesionalna i dovoljno jaka za njih. Danas mi je najlakša komunikacija s pacijentima. Godine iskustva dale su mi sigurnost, strpljenje i mir da svakom pacijentu pristupim s razumijevanjem i pružim podršku koja mu je potrebna.

Kako se nosite sa stresnim i zahtjevnim situacijama na poslu?  Trudim se ostati smirena i fokusirana na pacijenta, jer znam da moja staloženost direktno utiče na to kako se pacijent osjeća. U zahtjevnim situacijama važno je razmišljati jasno, reagovati na vrijeme i biti podrška pacijentu. Nakon takvih dana dozvolim sebi da osjetim ono što nosim, a najviše se oslanjam na podršku porodice, koja mi pomaže da se emotivno oporavim.

Koliko je važno povjerenje između medicinske sestre i pacijenta i kako se ono gradi u svakodnevnom radu? Povjerenje je temelj svega u našem poslu. Bez njega se pacijent ne osjeća sigurno, a bez osjećaja sigurnosti teško je pružiti kvalitetnu njegu. Povjerenje se gradi malim, svakodnevnim stvarima – iskrenim razgovorom, strpljenjem, slušanjem, poštovanjem i dosljednošću u svakom susretu.

Situacija iz prakse koja Vam je ostala posebno u sjećanju... Ima ih mnogo, ali jedna slika mi je ostala posebno urezana u sjećanju. Bilo je to na samom početku moje karijere. Imala sam mladog pacijenta, teško oboljelog, kojem sam u tim trenucima pružila svu njegu i pažnju koju sam mogla, trudeći se svim srcem da mu olakšam bol i patnju. Nažalost, izgubili smo ga. Nikada neću zaboraviti taj trenutak, kao ni bol njegovih roditelja, supruge i kćerki koje je ostavio iza sebe. Takva iskustva ostaju u čovjeku zauvijek i podsjećaju me koliko je ova profesija humana i koliko svaki trenutak proveden uz pacijenta ima veliku vrijednost.

Koji su nedostaci u Ustanovi u kojoj radite? Šta biste promijenili...  Kao i u svakoj zdravstvenoj ustanovi, postoje izazovi vezani za obim posla i dostupne resurse. Kada bih mogla nešto promijeniti, voljela bih da imamo više vremena koje možemo posvetiti svakom pacijentu pojedinačno, jer kvalitetan odnos i pažnja često znače jednako mnogo kao i sama zdravstvena usluga.

Kako izgleda saradnja unutar zdravstvenog tima i koliko je timski rad važan u Vašem poslu?  Timski rad je neizostavan dio našeg posla. Bez dobre saradnje s ljekarima, kolegicama i kolegama ne bismo mogli pružiti kvalitetnu zdravstvenu zaštitu. Kada tim funkcioniše dobro, pacijent to osjeti kroz sigurnost, bolju komunikaciju i bržu reakciju. Zajedno smo jači i to se vidi u svakom danu rada.

Šta smatrate najvećim izazovima s kojima se medicinske sestre danas suočavaju?  Najveći izazov je sačuvati sebe emotivno, a istovremeno pružiti maksimalnu pažnju, razumijevanje i brigu pacijentima. Uz sve veći obim posla i odgovornosti, važno je da medicinske sestre imaju podršku, prostor za usavršavanje i osjećaj da je njihov rad prepoznat.

Šta Vas, uprkos izazovima, motiviše da ostanete u ovoj profesiji? Motiviše me osjećaj da svojim radom nekome mogu promijeniti dan nabolje, pružiti pomoć, utjehu ili sigurnost u trenutku kada mu je to najpotrebnije. To je osjećaj koji se teško može opisati riječima i upravo zbog njega, uprkos svim izazovima, ovaj poziv i dalje doživljavam kao poseban.

Koliki je za Vas značaj edukacija koje zajednički organizuju Federalno ministarstvo zdravstva i Fondacija fami? Možete li stečeno znanje prenijeti kolegama? Ovakve edukacije su izuzetno važne jer nam omogućavaju da unaprijedimo znanje i vještine, a samim tim i kvalitet njege koju pružamo. Prije ovakvih edukacija medicinske sestre su često bile nedovoljno vidljive; naš glas se nije uvijek mogao čuti, niti je naš rad bio dovoljno vrednovan i prepoznat. Zahvaljujući ovakvim inicijativama, medicinske sestre imaju priliku da se čuju, da doprinesu struci svojim znanjem i iskustvom, i to znači mnogo više od same edukacije. To je priznanje da naš rad i naš glas imaju vrijednost. Stečeno znanje uvijek rado prenosim kolegicama i kolegama, a nastojim ih i motivisati da nastave ulagati u sebe, svoje znanje i lični razvoj. Vjerujem da zajedničko usavršavanje doprinosi boljoj brizi za sve naše pacijente. Samo sestra koja neprestano uči i raste može pružiti najbolje od sebe svojim pacijentima, a to je vrijednost koju nam niko ne može oduzeti.

Šta Vam pomaže da se nakon teškog radnog dana „resetujete“?  Moja porodica mi je najveća podrška i moj „restart“ nakon teškog radnog dana. Njihova blizina, razumijevanje i toplina vraćaju mi snagu za sljedeći dan.

Kada biste mogli promijeniti jednu stvar u sistemu, šta bi to bilo? Voljela bih da se više pažnje posveti brizi o samim medicinskim sestrama - našem mentalnom zdravlju, uslovima rada i mogućnostima za kontinuirano usavršavanje. Samo medicinska sestra koja je i sama podržana i zbrinuta može na pravi način brinuti o drugima.

Šta biste poručili novim generacijama koje razmišljaju o karijeri medicinske sestre?  Poručila bih im da ovoj profesiji priđu srcem, jer ona traži mnogo više od znanja - traži dušu, strpljenje i ljubav prema ljudima. Biće dana kada ćete se osjećati iscrpljeno i trenutaka kada će biti teško prihvatiti da ne možete uvijek pomoći onoliko koliko biste željeli. Ali vjerujte mi, svaki težak trenutak dobije smisao kada vidite osmijeh na licu čovjeka kojem ste pomogli ili kada znate da ste nekome bili podrška u najtežem trenutku. Ova profesija vas nauči šta znači istinska humanost, da cijenite život i svaki trenutak koji imamo. Ako u sebi nosite ljubav prema ljudima i želju da budete uz nekoga kada mu je najpotrebnije, onda ste na pravom putu. Bez obzira na izazove, jednog dana ćete s ponosom reći: ovo je najljepši poziv na svijetu.