Emina Hamzić, je glavna medicinska sestra u Domu zdravlja „dr. Isak Samokovlija“ u Goraždu. Srednju medicinsku školu završila je u Goraždu. Zvanje Diplomirane medicinske sestre stekla je na Fakultetu zdravstvenih studija u Sarajevu 2021. godine.
Prvo radno iskustvo u oblasti medicine... U Domu zdravlja „dr. Isak Samokovlija“ radim od 2006. godine. Tada sam imala 21 godinu. Moja majka je bila medicinska sestra. Gledajući nju kako radi svoj posao, kako srčano pomaže ljudima, pogotovo u ratnim okolnostima, poželjela sam da i ja jednog dana budem medicinska sestra. Smatram da nema ljepšeg osjećaja od pomaganja drugim ljudima. Takođe, uvijek sam voljela raditi sa djecom a i sama sam majka troje djece. Trenutno sam na poziciji glavne sestre u Domu zdravlja „dr. Isak Samokovlija“ u Goraždu.
Medicinske sestre/tehničari u Bosni i Hercegovini... Mišljenja sam da ako neko voli svoj posao i obavlja ga srcem da mu nije teško biti medicinska sestra/tehničar. Takođe, naš posao nije lak i donosi mnoga iskušenja ali je ujedno i humano zanimanje gdje vas najviše usreći kada imate priliku da neki pacijent ode zadovoljan iz ambulante. U poređenju sa zemljama EU najveći jaz je kod diplomiranih medicinskih sestara, koje u odnosu na kolege iz zemalja EU dosta teže ostvaruju svoja radnička prava. Takođe, u našoj zemlji je izražena izuzetno velika neujednačenost u vrednovanju rada medicinskog osoblja u različitim geografskim područjima.
Nedostaci u Ustanovi u kojoj radite, šta biste promjenili? Dom zdravlja „dr. Isak Samokovlija“ je jako dobro organizovan, ali je primjetan nedostatak ljekara sa kojim se susreću i ostali gradovi u Bosni i Hercegovini. Takođe, potrebno je redovno pratiti svjetske trendove, te u korak s vremenom obezbijediti najbolju medicinsku opremu za naše pacijente zbog kojih radimo i postojimo. Za medicinske sestre/tehničare u njihovom poslu, edukacije i profesionalni razvoj su jako bitni. Zahvaljujući Federalnom ministarstvu zdravstva i Fondaciji fami posljednjih godina je značajno unapriijeđen ovaj segment u našoj Ustanovi. Trenutno je pet medicinskih sestara iz naše Ustanove na edukaciji iz oblasti Polivalentne patronaže u organizaciji Fondacije fami i FMZ-a.
Dobre i loše strane sestrinske profesije... Pomaganje ljudima u potrebi sigurno je najljepša strana naše profesije koju bih izdvojila. Međutim, liječenja sa neželjenim ishodima za svakog medicinskog radnika predstavljaju najteže trenutke u karijeri. Veliko žrtvovanje u poslu je nešto što zasigurno obilježava ovu profesiju, ali mislim da je većina toga svjesna i na samom početku karijere. Najveći problemi se javljaju zbog neadekvatne opreme i manjka edukacija medicinskog osoblja. Takođe, smatram da nepostojanje Komore medicinskih sestara/tehničara na nivou Federacije u mnogome otežava položaj medicinskih sestara/tehničara u BiH.
Koliko je važan odnos medicinska sestra - pacijent i medicinska sestra - doktor? Uloga medicinske sestre/tehničara, svakako podrazumijeva sponu između doktora i pacijenta. Pravilan prenos informacija, interpretacija i realizacija terapije i liječenja su ključni faktori kod liječenja u primarnoj zdravstvenoj zaštiti. Mogu reći da je komunikacija veoma važna vještina i na njoj se zasniva uspješna saradnja svih učesnika u procesu rada, ali i samog pacijenta. Komunikacija između pacijenta i medicinske sestre/tehničara je ključna. Medicinska sestra/tehničar uspješnom komunikacijom može saznati vrlo korisne informacije, na osnovu kojih može kreirati sliku o načinu življenja pacijenta, mogućim razlozima uzroka problema, ali dobivene informacije pomažu u daljem liječenju, kao i rješavanju pacijentovih problema iz područja zdravstva.
O odlasku medicinskih sestara/tehničara van BiH... Odlazak radne snage van naše države, pored zdravstva prisutan je i u ostalim zanimanjima. Zbog velike potražnje u zemljama EU najveći odliv kadrova je upravo u zdravstvu. Spriječiti odlazak medicinskih sestara/tehničara u potpunosti nažalost nije moguće, ali poboljšanjem uslova rada i uopšte sigurnosti za život na ovim prostorima, zasigurno možemo značajno smanjiti odlazak.
Rad i uslovi tokom pandemije koronavirusa... Koronavirus je period koji će pamtiti svaki zdravstveni radnik. To je razdoblje kada smo se susreli sa do tada nepoznatim. U tom periodu smo svoje i živote svojih ukućana rizikovali za dobrobit zajednice. Radne aktivnosti u tom periodu su trajale i do 15 sati dnevno dok se ne pruži potrebna zdravstvena njega svim pacijentima. Kao nikad do tada profesija medicinske sestre/tehničara se pokazala kao veoma bitna u našem društvu. U tom periodu sam svoje radne obaveze obavljala u prvoj otvorenoj kovid ambulanti na području Bosansko-podrinjskog kantona Goražde. Nakon stečenih znanja i iskustava u kovid ambulanti za odrasle, svoj angažman sam nastavila u novootvorenoj dječijoj kovid ambulanti i tu ostala sve do njenog zatvaranja.
Važnost dodatnih edukacija za medicinske radnike u BiH... Smatram da je veoma važno pratiti nove trendove u medicini i da se naše učenje ne završava sa završetkom formalnog školovanja već ono traje cijeli radni vijek. Zbog toga je bitno iskoristiti svaki vid edukacije i raditi na sebi. Kroz edukacije olakšavamo sebi rad u budućnosti, dobijamo više samopouzdanja i prenosimo svoja nova iskustva ostalim kolegama.
Značaj Fondacije fami za medicinsku profesiju u BiH... Uloga i značaj Fondacije fami u povećanju kvaliteta zdravstvenih usluga je ogromna. Prije svega mislim na velki broj edukacija, opremanje ambulanti materijalno - tehničkim sredstvima te pružanje tehničke pomoći prilikom uvođenja novih oblika zdravstvenih usluga. Ove godine sam prisustvovala dodatnoj edukaciji zdravstvene njege u zajednici organizovane za medicinske sestre/tehničare iz Kantona Sarajevo i Bosansko-podrinjsko kantona Goražde. Brojna predavanja i radionice, itekako su doprinijeli kvalitetu moga rada u budućnosti.
Događaj iz karijere koji ćete pamtiti.... Rad u uslovima pandemije koronavirusa je nešto što će zasigurno obilježiti moj radni vijek. Tada sam prvi put od početka svoje karijere bila u situaciji da rizikujem svoje zdravlje da bih pomogla drugim ljudima. Kod svih medicinskih sestara/tehničara bio je prisutan stah za vlastito zdravlje, ali i pored toga naši pacijenti nisu ostali bez pružene usluge. To je period koji će ostaviti itekako trag u životima svih nas a posebno medicinskih radnika.
Poruka budućim generacija medicisnkih sestara/tehničara... Prije svega ovaj posao mora da se voli. Mladi ljudi koji žele da se bave ovim poslom trebaju biti spremni na mnogo odricanja. U ovom poslu ima mnogo lijepih ali i teških trenutaka ali ukoliko vole rad sa ljudima, ukoliko vole da pomažu ljudima, onda je ovo sigurno poziv za njih.
