Mirza Hodžić glavni je tehničar u Zdravstvenoj stanici Brčko. Početak karijere datira od 1993. godine, kada je imao 18 godina. Srednju medicinsku školu završio je u Tuzli.
Izbor profesije medicinskog tehničara... Odluku za bavljenje ovom profesijom, uglavnom ne donosi mlada osoba samostalno. Naravno, mora postojati ljubav prema ovome poslu, ali su tu ipak i preporuke i savjeti roditelja. Većina mojih kolega je upisala medicinsku školu sa tendencijom daljeg školovanja. Takva je bila i moja vizija, završiti srednju školu i upisati fakultet što sam i učinio, ali ratna dešavanja su dovela do toga da sam morao napustiti fakultet na drugoj godini.
Iskustvo i edukacije... Od početka radnog staža pa do 2013. godine, proveo sam u Službi hitne medicinske pomoći. Edukaciju za zvanje „hitni medicinski tehničar-napredni“ završio sam u Zavodu za hitnu medicinsku pomoć Kantona Sarajevo 2004. godine. Od 2013. do februara 2021. godine radio sam u patronažnoj službi Doma zdravlja Brčko. U okviru Projekta jačanje sestrinstva u BiH odabran sam kao mentor – edukator, te sam obučavao 40 kolega iz Tuzle, Bihaća, Gračanice i Orašja. Svoje iskustvo i zapažanja podijelio sam i na panel diskusiji organizovanoj na Završnoj konferenciji druge faze Projekta.
Rad s pacijentima... Biti medicinska sestra/tehničar u Bosni i Hercegovini je mnogo teže u odnosu na isti posao u Evropskoj uniji. Razlog tome je mnogo manji broj stručno- obrazovanih sestara u odnosu na broj pacijenata ali i nedostatak informacione tehnologije. Zdravstveno stanje stanovništva poslije ratnih dešavanja je u velikoj mjeri drugačije u odnosu na druge zemlje, naročito u pogledu mentalnog zdravlja. Sve veći broj ljudi konzumira sedative i antipsihotike, te medicinska sestra/tehničar bez empatije i ljubavi prema ovom poslu, veoma teško može doprijeti do pacijenta, što je u suštini i cilj naše profesije - da nam pacijent otvori dušu.
Problemi i nedostaci u Zdravstvenoj stanici Brčko... Veoma teško je tražiti nedostatke u kući gdje ste proveli 30 godina, ali ću navesti neke za koje smatram da su lako rješivi, te bi se njihovim otklanjanjem, u znatnoj mjeri unaprijedio rad u ustanovi. Prvi nedostatak je neuvođenje informacionog sistema (e-knjižica, e-karton i e-recept). Uvođenjem ovih sistema oslobodio bi se veliki broj medicinskih sestara/tehničara, koje bi se više uključile u rad sa pacijentima. Veoma malo se radi na promociji zdravlja i prevenciji nastanka bolesti. Oprema i prostor su zastarijeli, te smatram da bi se sa modernizacijom opreme i prostora, riješio veliki problem u ustanovi. Edukacija medicinskih sestara/tehničara je veoma bitna stavka u razvoju profesije, te sam mišljenja da kompletno medicinsko osoblje mora ići u korak s vremenom i pratiti razvoj nove tehnologije. Obilazak sajmova medicinske opreme, kao i učešće na seminarima i kongresima u zemlji i okruženju je itekako od velikog značaja.
Položaj medicinskih sestara/tehničara u BiH... Uplitanje vanjskih faktora u zdravstveni sistem na nivou države, doveo je do toga da imamo uzdrman sistem, koji ne može odgovoriti zadacima zbog kojih i postoji. U skorije vrijeme bili smo svjedoci patnje kroz koju su prolazili onkološki pacijenti. Svi ovi nedostaci dovode i do nezadovoljstva pacijenata, čime slabi i položaj medicinskih sestara/tehničara u društvu. Često su na udaru javnosti označeni kao glavni krivci za nefunkcionisanje sistema. Svakodnevno smo
izloženi stresu, koji se godinama deponuje u nama i često se to ispoljava u privatnom životu. Humanost i empatija su odlike koje treba da krase medicinsku sestru/tehničara i ka tome treba težiti na način pravilnog odabira učenika koji upisuju medicinsku školu, pravilnom odabiru kandidata koji se primaju u radni odnos na određenu poziciju. Samo tako bi podigli položaj medicinskih sestara/tehničara na viši nivo.
Dobre i manje dobre strane profesije... Dobre strane ove profesije su ljubav prema čovjeku, želja da se pomogne drugome. Ovo
nije samo posao, ovo je velika obaveza i veliki teret na leđima. Samim odabirom ovog zanimanja, trebate biti svjesni da morate biti najbliži član porodice za hiljade pacijenata, koji će od vas tražiti pomoć. Pri tome, morate biti veoma oprezni da ne zadirete u privatnost pacijenta, a s druge strane, da uđete u srž problema i na najbolji način pridobijete povjerenje pacijenta. Najveće zadovoljstvo je kada izmamite osmijeh i radost kod osobe koja je izgubila nadu i vjeru u život i ljude. Uz sve dobre strane, ova profesija ima i loših. Najveća mana ove profesije je što se problematika vezana za posao ne može ostaviti na radnom mjestu. Svaka medicinska sestra/tehničar se dnevno više puta nađe u situaciji, gdje mora saopštiti vijesti koje emotivno teško podnose porodica i pacijent. Većina tih teških situacija se nosi kući, gdje se osoba emotivno crpi, što naravno utiče i na kvalitet života. Više puta medicinske sestre/tehničari rade u nesigurnoj okolini, izloženi raznim opasnostima i bez radnog vremena, a da pritom nisu adekvatno plaćeni.
Odnos s pacijentima i doktorima... Odnos medicinska sestra/tehničar - pacijent je veoma bitna stavka u liječenju i ostvarivanju konačnog cilja, a to je izlječenje. Medicinske sestre/tehničari ulažu u sebe, svoje vještine, znanje, komunikativnost i empatiju kako bi postigle željeni učinak. Medicinska sestra/tehničar treba da prihvati i razumije pacijenta te da ga potiče na razgovor. Sestra u tom odnosu posmatra pacijenta, tokom razgovora prati ponašanje i pokrete pacijenta, kako bi osigurala povjerenje. Primarna zadaća medicinske sestre, jeste uspostaviti komunikaciju s pacijentom.
Medicinska sestra i doktor su najbliži saradnici. Obrazovana sestra koja poznaje standardne operativne procedure, uz dobru komunikaciju je odličan asistent svakom ljekaru. Komunikacija u timu treba da bude dvosmjerna i konstruktivna, gdje se sestra aktivno uključuje u rad.
Odlazak medicinskog kadra van BiH... Odlazak medicinskih sestara/tehničara u posljednjih par godina postao je moderan trend. Nisam siguran da su uzroci odlaska finansijske prirode, već je tu masa drugih faktora koji su prisutni. U razgovoru sa većinom kolega koji su otišli, dobio sam odgovor da napuštaju zemlju zbog nesigurne političke situacije. U zemljama u kojima odluče raditi, sigurnija je radna okolina, veći lični dohodak, fleksibilnost radnog vremena, te su jasno postavljeni normativi. Problem u Evropi je svakako starenje medicinskog kadra te su primorani na uvoz radne snage. Mislim da smo zakasnili da bi spriječili ili umanjili odlazak kadra i bez obzira na primanja, i dalje odlaze zaposlene medicinske sestre/tehničari u rasponu od 25-40 godina života s radnim iskustvom. Smatram da je prioritet zadržati kvalitetan kadar, sa redovnim obrazovanjem i tendencijom stipendiranja na visokoškolskim ustanovama. Zadatak države i lokalnih zajednica je da se pobrinu za ovaj problem, jer ćemo posljedice vidjeti tek u narednom periodu.
Rad tokom panedemije COVID-19... Suočavanje sa nečim nevidljivim i novim, nije baš iskustvo koje ću pamtiti po dobru. Moj posao je bio obavljanje kućnih posjeta redovnim pacijentima, kao i obilazak suspektnih pacijenata u kućnim uslovima, pod propisanim mjerama zaštite. U vrijeme pandemije se za veoma kratko vrijeme formirala zasebna jedinica, koja je primala pacijente sa simptomima Covida-19 i u toj ambulanti su radili porodični doktori i sestre. U kratko vrijeme primljeno je dosta medicinskih sestara/tehničara, kojima je to bilo prvo zaposlenje. Moram naglasiti da su se mnogi dokazali i isprofilisali u kvalitetne medicinske sestre/tehničare. Mogu reći da je to jedan loš period života svih nas i opomena da medicinsko osoblje nikada ne može mirno spavati.
Dodatno usavršavanje i edukacije... Dodatne edukacije su veoma važne za medicinske radnike u našoj zemlji. Iz ličnog iskustva, mogu reći da su meni edukacije dosta pomogle u samom napredovanju po pitanju samopouzdanja, gdje na tim mjestima shvatite koliko ste dobri u struci i gdje se nalazite u odnosu na okruženje. Dosta pažnje u svemu treba posvetiti edukacijama osoblja na polju komunikacije u zdravstvu. Meni lično je ta edukacija dosta pomogla da se oslobodim pritiska i treme prilikom predavanja na kongresima i seminarima kao i javnim nastupima u medijima. Kontinuirane interne edukacije na nivou ustanove su obaveza svih zaposlenika ustanove.
O dopirnosu Fondacije fami sestrinskoj profesiji... Značaj Fondacije fami za medicinsku profesiju u BiH je od velikog značaja, prvenstveno zato što su nas približili standardima rada u zemljama EU, koji su se fokusirali na rad sestre u zajednici, te angažman i ostalih institucija u lokalnoj zajednici. Fondacija fami je u više domova zdravlja donirala opremu koja je bitna i korisna za rad medicinske sestre/tehničara u zajednici. Veoma dobra stavka je i izrada standardnih operativnih procedura za bolnice i domove zdravlja. U izradi procedura učestvovale su kompetentne osobe i prihvatljive su na cijeloj teritoriji BiH. Izdvojio bih i naglasio značaj mentorske posjete kolega iz Švicarske, od kojih smo naučili veoma bitne stvari koje se tiču njege njege najtežih pacijenata na kraju života. Fami je organiziovao brojne edukacije na kojima su učestvovale kolegice i kolege iz cijele države, a tematika je bila veoma konstruktivna i bitna za profesiju kojom se bavim.
Situacija ili događaj koji se ne zaboravlja u karijeri... Mnogo je događaja koje pamtim u dosadašnjoj karijeri. Nažalost, dosta je i tužnih, ali detalj iz mentorskih posjeta u Domu zdravlja Bihać mi je ostao u sjećanju. Sa kolegicom sam obišao pacijenta koji je imao hipertenziju i astmatičar je, ali nije uzimao terapiju. Vrijednosti su bile mnogo visoke i ja sam naravno našao lijekove koje je imao, ali ih nije pio. Taj dan je njemu bilo mnogo bolje i jedan izvjesni period, pacijent je kontaktirao kolegicu da mene zove da mu ponovo dođem iz Brčkog i da ga obiđem. Inače, moram naglasiti da sam u posjetama Domu zdravlja Bihać, stekao ogromno povjerenje pacijenata, što mi je bila velika čast. Stekao sam i brojna prijateljstva s kolegama kojima sam bio mentor. Bilo je naravno još tih trenutaka, ali nažalost mnogo je i tužnih momenata koje čovjek ne voli ni da se sjeti, ali ostaju urezani duboko u sjećanje prvenstveno za vrijeme pandemije, gdje smo izgubili dosta kolega, prijatelja i poznanika. Nikada se više ne ponovilo!
Poruka budućim generacijama... Poruka mladima je sljedeća - ako ste već upisali medicinsku školu, morate biti svjesni da ćete imati dosta odricanja u životu. Volite ljude, budite humani, razgovarajte s pacijentima, jer je većini tih pacijenata terapija razgovor. Mlada sestra/tehničar mora u startu da prođe službe koje su po meni osnov za dobru medicinsku sestru/tehničara, a to je Služba hitne medicinske pomoći, gdje ćete naučiti kako reagovati u stresnim situacijama i tek nakon par godina profilirati se dalje u struci. Ne dopustite da vam prvo radno mjesto bude šalter u nekoj specijalističkoj službi. Što više edukacija, kongresa, seminara na kojima ćete steći velika prijateljstva, razmijeniti iskustva i naravno napraviti sebi trasu da imate u svakoj ustanovi kolegicu i kolegu kojima se možete obratiti za pomoć u slučaju nužde.
