Vernesa Sarić je pomoćnica direktora za sestrinstvo u Domu zdravlja Zenica. Od svojih profesionalnih početaka u ratnim godinama do pozicije liderice sestrinstva u jednoj od najvećih zdravstvenih ustanova u Zeničko-dobojskom kantonu, prošla je sve nivoe zdravstvene njege, gradeći karijeru na znanju, predanosti i ljubavi prema poslu.

Kada i gdje ste započeli svoju profesionalnu karijeru?  Počela sam raditi 1993. godine, odmah po završetku Srednje medicinske škole, kao tehničarka u Domu zdravlja Zenica. Bilo je to vrijeme rata, imala sam svega 19 godina, ali sam znala da želim pomagati ljudima. Od tada sam ostala vjerna ovoj ustanovi i ovom pozivu. Uvijek sam imala izraženu empatiju prema ljudima i želju da radim nešto humano i korisno. Medicina me privlačila još u osnovnoj školi. Bila sam dobra učenica i kada je došlo vrijeme za upis u srednju školu, izbor je bila Srednja medicinska škola. Nikada nisam požalila!

Opišite jedan radni dan... S obzirom na to da je Dom zdravlja Zenica najveći dom zdravlja u Zeničko-dobojskom kantonu i zapošljava 485 radnika, svaki dan mi je veoma dinamičan i izazovan. Radni dan započinjem redovnim jutarnjim sastancima sa direktoricom i pomoćnicima, nakon čega slijedi koordinacija sa službama, rješavanje tekuće problematike, sve u cilju pružanja pravovremenih informacija i boljeg funkcionisanja službi. Tu je naravno i terenski rad, koji uključuje redovan obilazak naših službi i ambulanti porodične medicine kojih ima 28.

Položaj medicinskih sestara u Bosni i Hercegovini... Biti medicinska sestra u Bosni i Hercegovini je u isto vrijeme lijepo ali i teško. Sestre imaju ključnu ulogu u pružanju zdravstvene zaštite i neprocjenjiv doprinos za dobrobit, sigurnost i oporavak pacijenta. To su profesionalci čije postojanje treba slaviti. Zbog nedostatka kadra i opterećenosti administracijom ne mogu se dovoljno posvetiti svojoj profesiji. Uz sve to, u posljednje vrijeme sve češće se suočavaju s verbalnim, pa čak i fizičkim neugodnostima na radnom mjestu.

Nedostaci i neophodne promjene...  Danas je u skoro svakoj zdravstvenoj ustanovi najveći problem nedostatak kadra. Na tržištu rada i dalje su prisutni brojni izazovi kada je riječ o zapošljavanju medicinskih sestara/tehničara, uključujući i nedovoljno prepoznatu vrijednost njihove uloge u zdravstvenom sistemu. Kada je riječ o Domu zdravlja Zenica, u posljednjih nekoliko godina, dosta toga se promijenilo i unaprijedilo. Trudimo se da svakodnevno unaprijedimo rad naših službi, nabavljanjem adekvatne opreme i materijala za rad, a samim tim i dobro radno okruženje. Voljela bih da se u skorije vrijeme daju ključne uloge medicinskim sestrama/tehničarima kroz dodatne edukacije i specijalizovana radna mjesta, što treba riješiti usklađivanjem Naredbe o standardima i normativima zdravstvene zaštite, kao i drugih akata po kojima radi sistem javnog zdravstva u Federaciji BiH.

Izazovi u svakodnevnom radu...  Može se reći kako je jedan od najvećih izazova u radu medicinskih sestara/tehničara upravo njihov posao, odnosno dužnosti koje moraju obavljati. Kako i na brojnim drugim radnim mjestima, tako i u zdravstvu postoji sve veći broj dužnosti i zadataka koje se moraju obavljati u sklopu jednog radnog dana. Medicinske sestre/tehničari imaju unaprijed koncipirane zadatke u okviru određenih planova, ali je njihov posao nepredvidiv. To znači da će se nerijetko dogoditi da medicinske sestre/tehničari moraju zanemariti sve unaprijed postavljene zadatke i reagirati zbog nečega što se dogodilo pacijentima ili ukoliko članovi njihovog tima trebaju pomoć.

Podrška društva i institucija...  Smatram da bi društvo trebalo da pokaže malo više empatije i poštovanja prema medicinskim radnicima, da više razumiju njihov poziv, da uz svoja prava koja imaju kao pacijenti, ispunjavaju i svoje obaveze i poštuju procedure. Nerijetko, baš zbog tog nepoštivanja procedura, dolazi do sukoba. Institucije bi mogle da urade mnogo više kako bi se osigurao siguran, održiv i priznat rad svog medicinskog kadra, imajući u vidu njihovu profesiju, zalaganje, požrtvovanost, predanost, te spremnost da su uvijek spremni za djelovanje, gdje god se nalazili.

Važnost odnosa medicinska sestra – pacijent i medicinska sestra – doktor... Kao u svakom poslu, međusobni odnosi u timu za pružanje medicinskih usluga su od ključnog značaja, pogotovo u ovoj profesiji. Medicinska sestra dužna je uspostaviti partnerski odnos s pacijentom, njegovom porodicom i saradnicima u cilju što boljeg ishoda liječenja. U tu svrhu potrebna je otvorena komunikacija i razumijevanje između sestre i pacijenta. Neke medicinske sestre imaju više, a neke manje uspjeha u realizaciji partnerskog odnosa s pacijentom. To zavisi od emocionalne i socijalne inteligencije medicinske sestre i pacijenta. Odgovorna medicinska sestra ima samo jedan cilj, pomoći pacijentu. Kada je u pitanju odnos sestra – ljekar, značajan uticaj ima ljekar koji je odgovoran za rad tima i koordinaciju svih članova u njemu, čemu prethodi dobra komunikacija od koje bi najveću korist trebali imati pacijenti. Također, bitno je uzajamno uvažavanje unutar tima, kako bi svi slobodno mogli iznijeti svoje mišljenje. Obostrano poštovanje i uvažavanje, temelj su za uspješnu saradnju.

Kako je pandemija Covid-19 uticala na status i ulogu medicinskih sestara...  Globalna pandemija COVID-19 testirala je zdravstvene sisteme širom svijeta. Važnost sestrinskog poziva došla je do izražaja, jer su upravo medicinske sestre/tehničari bili ti koji su pokazali svu svoju kreativnost i ustrajnost u borbi za ljudsko zdravlje. Moderno doba i dinamičan napredak razvoja tehnologije u medicini zahtijeva uvođenje inovacija i postaje temelj kvalitete sestrinske njege. Preduslov napretka i razvoja sestrinske profesije je kombinacija ustrajnosti, otpornosti i strasti za postizanjem ličnih ili profesionalnih ciljeva. Neupitna je važnost kontinuirane edukacije medicinskih sestara/tehničara, kao i postizanje visokih akademskih stupnjeva obrazovanja, s ciljem povećanja učinkovitosti i izgradnje profesionalnog identiteta, a samim tim i snalaženje u kriznim situacijama. Zahvaljujući upravo predanom, vrijednom i profesionalnom radu naših sestara, Dom zdravlja Zenica je dao dobar odgovor na pandemiju Covid-19. Danas kad je sve prošlo, stiče se dojam da je taj trud zaboravljen, ali mislim da su ipak naši građani prepoznali važnost medicinskih sestara/tehničara i da zapravo znaju da imaju prave heroje koji će uvijek biti uz njih, kada je najgore.

Uslovi rada u privatnom i javnom sektoru...   Uslovi rada nigdje nisu i ne mogu biti isti. Razlikuju se kako u javnim tako i u privatnim ustanovama. Smatram da medicinska sestra, bez obzira u kojoj ustanovi radi, treba dati svoj maksimalan doprinos i bazirati se upravo na djelokrug svoje profesije. Neko sam ko je radio i u privatnoj zdravstvenoj praksi, pa mogu sa pravom da kažem da i jedni i drugi imaju i svoje prednosti ali i nedostatke. Te razlike mogu da shvate samo oni koji su bili u privatnom i prešli u javni sektor ili obratno. Mislim da je danas ipak javni sektor taj u kojem je teže, dok privatni sektor iz godine u godinu poboljšava uslove, a sve zbog nedostatka radne snage i odlaska mladih koji više neće da rade za plaće koje se isplaćuju medicinskim sestrama u BiH. Privatni sektor možda prednjači kada su u pitanju ambijent i oprema, ali sestre su puno više opterećene jer rade više poslova, dok sestre u javnom sektoru imaju tačno definisane radne zadatke u sklopu radnog mjesta, definisano korištenje godišnjeg odmora i rada praznicima, te se redovno edukuju.

Razvijenost obrazovnog sistema za medicinske sestre u BiH...   Obrazovni sistem za medicinske sestre u Bosni i Hercegovini jeste razvijen, ali nije dovoljno usklađen sa potrebama zdravstvenih ustanova. Bilo bi od velike važnosti kada bi se pratile potrebe tržišta rada, kako ne bismo imali hiperprodukciju pojedinih profesija, koje ujedno nisu prepoznate i izdiferencirane u važećim standardima i normativima. U srednjim i visokoobrazovnim institucijama zdravstvenog usmjerenja, bilo bi poželjno uvesti školovanje uz rad, odnosno određeni broj dana učiti teoriju a zatim određeni broj dana biti na cjelodnevnom radu u nekoj ustanovi, kao što to rade zapadne zemlje. Samo tako možemo dobiti dobro naučene i educirane medicinske sestre, koje su nakon škole ili fakulteta spremne za rad u svojoj profesiji. Uz sve to, primijeniti stimulativno plaćanje kao dobru motivaciju za taj rad, usavršavanje i sticanje znanja i vještina. Smatram da BiH ima dobre resurse da se to realizuje, samo treba iznaći dobro sistemsko rješenje za realizaciju. Također, od velike važnosti bilo bi uvođenje sestrinskih specijalizacija.

Značaj projekta „Jačanje sestrinstva u BiH“...  Fondacija fami, u saradnji sa entitetskim ministarstvima zdravstva i uz podršku Ambasade Švicarske u BiH, daje veliki značaj unapređenju i razvoju sestrinske profesije. Kroz razne vrste edukacija, predavanja i radionica, unapređuje i obogaćuje sestrinsku profesiju, pružajući medicinskim sestrama/tehničarima nova znanja, vještine i kompetencije, koje uveliko poboljšavaju pružanje zdravstvene zaštite, što je u konačnici i krajnji cilj. Zahvaljujući Fondaciji fami, Dom zdravlja Zenica ima dobro educirane sestre koje su predavači, edukatori i mentori, te svoja znanja kontinuirano prenose drugim sestrama u našem Edukativnom centru, koji bez njih ne bi bio to što danas jeste.

Poruka budućim medicinskim sestrama/tehničarima...  Mladima bih poručila da je ovo predivna i humana profesija koju ne može svako da radi. Profesija koja traži prije svega cjeloživotno učenje, zalaganje, posvećenost, trud, požrtvovanost, empatiju, hrabrost, dobar moral, poštivanje različitosti i razumijevanje. Ukoliko se vide u svemu navedenom i vole taj poziv, onda mogu postati pravi profesionalci koji će raditi ono što vole, pomoći sebi i drugima i za sve to biti plaćeni.