Milojka Lončar je medicinska sestra u Domu zdravlja Derventa i jedna od učesnica edukacije koju organizuje ProSes. Smatra da su snalažljivost i brzo reagovanje osobine od posebne važnosti za medicinske sestre u zajednici koje rade na terenu. Uprkos pandemiji, nastavlja pružati usluge svojim pacijentima, a u kućne posjete ide uz potrebne mjere opreza i ličnu zaštitnu opremu. Koristi svaku priliku za edukaciju da obnovi postojeće znanje i nauči nešto novo.

Milojka se za svoje zanimanje odlučila rano, još u osnovnoj školi. Svjesna je velike odgovornosti koju ovo zanimanje nosi, kao i toga da podrazumijeva humanost i veliku ljubav prema ljudima. Smatra da je snalažljivost još jedna osobina koju zdravstveni radnici treba da posjeduju, a posebno medicinske sestre koje ponekad u kućnoj posjeti moraju same brzo da reaguju.

Kao i mnogi drugi, i Milojka je isprva pojavu COVID-19 u dalekoj Kini smatrala nečim što se ne može desiti kod nas. Daljnji razvoj situacije i pojava virusa najprije u našoj državi, a onda i u samoj Derventi, ukazao joj je na veliku ozbiljnost pandemije.

Milojka smatra da su nadležne vlasti brzo i adekvatno reagovale i uvele preventivne mjere. U Domu zdravlja Derventa je reorganizovan posao i uvodene su nove smjernice za rad. Otvorena je Covid ambulanta koja još uvijek radi. Milojka je veoma zahvalna onima koji rade u toj ambulanti, jer „treba to ipak izdržati“. Nošenje lične zaštitne opreme je postalo obavezno za zdravstvene radnike. „Zahvalna sam Fondaciji fami što su nam donirali ličnu zaštitnu opremu koja nam je u tom trenutku bila najpotrebnija. Bez nje ne bismo bili u mogućnosti u istoj mjeri pružiti potrebne usluge pacijentima i zaštiti sebe i druge“, dodaje Milojka.

Milojka pojašnjava da su se, uprkos pandemiji, kućne posjete nastavile: „Naši pacijenti su i dalje tu i potrebna im je pomoć. A mi smo svjesni da su to uglavnom veoma osjetljive grupe pacijenata, kao što su osobe koje boluju od dijabetesa ili karcinoma. Zato smo pokušali doprijeti do njih i putem telefona ih informisati o opštim preventivnim mjerama. Da bismo ih dodatno zaštitili, organizovali smo se tako da potrebne recepte i uputnice mogu dobiti pozivom na telefon. Umjesto da oni dolaze u ambulantu, mi ih njima odnesemo kući. Svakodnevno dajemo savjete: što telefonski, što u kućnim posjetama. A u kućne posjete idemo sa velikom dozom opreza, uz obaveznu ličnu zaštitnu opremu“. 

Milojka ističe kako je sve navedeno moguće samo zahvaljujući dobroj organizaciji rada i kolegijalnosti zdravstvenih radnika, te pojašnjava: „Moramo da budemo dobro informisani, da štitimo i podržavamo jedni druge. I kao građanin i kao zdravstveni radnik, moram da poštujem sve preventivne mjere. Samo tako mogu da sačuvam zdravlje svojih pacijenata, kolega i porodice, ali prije svega svoje zdravlje kako bih mogla biti na usluzi pacijentima“.

„Mi, zdravstveni radnici, prihvatili smo situaciju takvu kakva jeste. Borili smo se i borićemo se i dalje. Trudimo se da pacijenti ne osjete toliko ovu nedaću koja nas je zadesila“, kaže  Milojka. Dodaje da su se i pacijenti uglavnom navikli na nove okolnosti i način rada, pa kad nazovu sami kažu: „Znate da ne smijem još gore da dolazim jer imam preko 65 godina. Treba mi sljedeće...“. 

Milojka ističe kako je koristila svaku priliku da učestvuje u edukacijama organizovanim u njenom domu zdravlja, pa tako i u ovoj koju organizuje ProSes. „Redovne edukacije i stalno usavršavanje su mi veoma bitni. I pored dugogodišnjeg radnog iskustva, potrebno je osvježiti znanje i podsjetiti se određenih smjernica, ali i naučiti neke nove, praktične vještine“.