Jedanaest godina rada u zdravstvu su pomogli Samiri Sejdinović, patronažnoj sestri iz Doma zdravlja Tuzla, da savlada vlastiti strah i odvaži se boriti protiv nedaće kao što je pandemija korona virusa. Ona i njege koleginice i kolege daju svoj maksimum, a
svaka vrsta podrške je dobrodošla. Samira se pita da li se morala dogoditi pandemija da bismo shvatili koliko je zanimanje medicinskih sestara-tehničara važno.

Samira Sejdinović je patronažna medicinska sestra u Domu zdravlja Tuzla. Nakon jedanaest godina predanog rada u zdravstvu i ulaganja u sebe, sa pravom može reći da je spremna da se suoči sa svim nedaćama, uključujući i trenutnu pandemiju.

Pandemija korona virusa unijela je mnoge promjene u svakodnevni život i okruženje svih nas i donijela brojne izazove na koje treba odgovoriti, kako u profesionalnom tako i u privatnom životu. „Neizvjesne prognoze, nemogućnost predviđanja i planiranja i javno-zdravstvene mjere natjerali su nas da na neki način odrastemo i zrelo odgovorimo novonastaloj situaciji. Naučili smo živjeti u novim okolnostima, posložili smo prioritete i krenuli naprijed, vjerujući da naš trud i odgovornost ljudi oko nas mora dovesti do pozitivnog ishoda. Sama pomisao da parola „ostanite kući“ važi za sve, ali ne i za nas, stavlja nam na leđa veliki teret i odgovornost“, objašnjava Samira. Tokom ovog perioda Samira je naučila kako da kontroliše očekivane ljudske reakcije – strah i paniku, želeći da izađe kao pobjednik i vodeći se tezom da hrabrost nije nedostatak straha nego pobjeda nad njim. Zagovarala je da se pomno biraju izvori informacija kojima će se vjerovati.

„Kolege i kolegice također daju svoj maksimum – etika, vaspitanje i priroda zanimanja nam to nalažu. Savjetujem da u svemu tome ne treba da zaborave sebe, jer samo „zdrav“ zdravstveni sistem sa zdravim medicinskim radnicima može pomoći da i populacija bude zdrava“, poručuje Samira. Ljudski resursi su vrlo važni i rukovodstvo Doma zdravlja Tuzla ulaže sve napore da zaštiti i očuva zdravlje uposlenika, posebno onih koji pružaju medicinsku njegu van ustanove, tako što obezbjeđuje ličnu zaštitnu opremu i prilagođava radno vrijeme datoj situaciji. „Podrška koju smo dobili od Projekta jačanja sestrinstva u BiH u vidu lične zaštitne opreme je vrlo važna, a bilo koji oblik potpore u vidu materijala, opreme i psihološke pomoći uvijek dobro dođe. Učešće u projektu je također olakšalo suočavanje sa izazovima pandemije tako što je istaklo važnost dobre organizacije i unaprijedilo planiranje“, ističe Samira.

Građani moraju poštovati mjere kriznog štaba, imajući u vidu da je svaka karika ovog lanca vrlo važna u očuvanju zdravlja populacije. „U svakoj kriznoj situaciji – prethodnoj, trenutnoj i budućoj – probajmo ostati normalni i biti odgovorni“. Za kraj, Samira nas ostavlja sa pitanjem: „Da li se morala dogoditi pandemija da bismo shvatili koliko je sestrinska profesija važna?“.