Zdenka Lujić radi kao patronažna sestra u Domu zdravlja Odžak, a tokom postojeće pandemije dodjeljena joj je i uloga „glavne za COVID-19“. Posla ima dosta, prisutni su i fizički umor i stres, ali ljubav prema poslu i zahvalnost pacijenata daju joj snage da sve izdrži.

U borbi protiv COVID-19 pandemije na lokalnom nivou prva karika su domovi zdravlja. Reorganizacijom rada u Domu zdravlja Odžak, Zdenki je uz redovan posao patronažne sestre dodjeljena i uloga „glavne za COVID-19“. Uključila se u nabavku lične zaštitne opreme i demonstraciju njenog pravilnog oblačenja i skidanja, organiziranje mobilnih timova za teren te uzimanje  briseva za testiranje na COVID-19.

Pored redovnih planiranih kućnih posjeta teškim, kroničnim i palijativnim pacijentima, Zdenka svakog dana ima i puno toga vanrednog što mora obaviti: hitne kućne posjete i intervencije, nabavku i dostavu lijekova, namirnica i sredstava za higijenu starijim i nemoćnim osobama, te velik broj posjeta osobama koje su u samoizolaciji i ne mogu same doći u dom zdravlja. Među njima ima i porodilja i novorođenčadi.

Odlazak u takve kućne posjete zahtijeva maksimalan oprez, uz prethodno obavljanje telefonske trijažne ankete i rad u kompletnoj ličnoj zaštitnoj opremi koji je težak. Zdenka dodaje da je „veoma bitno pokazati suspektnim i pacijentima pozitivnim na COVID-19 razumijevanje i empatiju i da ih se ne bojimo. Svjedoci smo toga da im nije lako. Čak i nakon što rezultat testiranja na COVID-19 pokaže da su negativni i izađu iz samoizolacije, često susjedi i bliža rodbina odbijaju biti u kontaktu s njima“.

Reakcije pacijenata su podijeljene. Zdenka nam objašnjava da ima pacijenata, uglavnom starijih osoba i samaca koji se obraduju kad im se dođe u kućnu posjetu, ali i onih koji su uplašeni jer im patronažne sestre predstavljaju svojevrsnu opasnost od zaraze. „Međutim, rad u kućnim posjetama je poseban. Stvara se povezanost sa pacijentima koji nas puštaju u najintimniji dio svog života, svoj dom, tako da svaka patronažna sestra uspije svojom empatijom i bliskom komunikacijom ublažiti i odagnati taj strah“, kaže nam Zdenka.  Veoma je važno i to što se se tokom kućnih posjeta educiraju pacijenti i  članovi njihovih
obitelji da se pridržavaju svih preventivnih mjera i uputa jer je ovo zajednička borba svih nas protiv virusa.

Radeći svoj posao, Zdenka je maksimalno izložena mogućnosti zaraze virusom. Zbog straha za zdravlje svoje obitelji, djece i roditelja, prije odlaska u kućnu posjetu i uzimanja brisa prvoj pacijentici pozitivnoj na COVID-19, bila je primorana odvesti djecu kod svojih roditelja, kako bi se ona i njen muž, koji također radi u zdravstvu, bez straha mogli svaki dan vraćati sa posla kući. „Pored svog fizičkog umora, taj emocionalni teret mi je bio najteži za podnijeti. Djecu sam gledala sa prozora i mogla igrati sa njima samo nogomet, gdje smo bili na velikoj udaljenosti. Ali kad čovjek voli svoj posao i kad je posvećen svojim pacijentima, sve se izdrži. Posebnu snagu nam daju zahvalnost i osmijeh naših pacijenata“, Zdenka nam kaže.

„Mišljenja sam da su se sve relevantne institucije dobro snašle, obzirom na okolnosti i nepoznatu situaciju u kojoj se nalazimo“, dodaje Zdenka. Svim građanima savjetuje da ostanu u svojim domovima sa najmilijima, provode mjere osobne higijene i zaštite te održavaju fizičku distancu kako bi umanjili širenje virusa i štetu sveli na minimum. Ova pandemija je pokazala da su medicinske sestre/tehničari stub i najjača karika zdravstvenog sustava, te da zdravstvene vlasti moraju intenzivnije ulagati u razvoj ove profesije i kroz zakonske regulative osigurati im bolje uvjete rada.